Ej ljudi... odluka: brišem ovaj glupi blog |
Jučer sam čuvala malu susjedu, ima 4 godine i živi je užas! Ali ajde, nije bilo opet tako strašno. Igrala sam se barbikama, plesala uz dječje pjesmice, glumila konja... Osjećala sam se kao da sam se vratila u djetinjstvo. Tada mi nije bilo važno ničije mišljenje, živila sam za igru i crtiće, bojala sam se jedino vuka koji je pojeo Crvenkapicu. Bila sam zaigrana u uvijek nasmijana. Pitam se: kamo li je nestala ona sretna djevojčica blistavih zelenih očiju i plave duge kose? Zašto je morala odrasti? Zašto vrijeme tako brzo prolazi? Jebote, već sam maturantica, a toga nisam ni svjesna. Srednja škola proletjela mi je kao u snu. Što ću ja za nekoliko mjeseci, hoću li uspjeti upisati željeni faks? Kako će se moj život dalje odvijati? Toliko pitanja, a odgovora nema |
M ožda je prošao život cijeli od onoga dana kad smo se sreli. Kad prvi put ugledah te oči plave boje i boju kose pokošene trave... A hhh, pomislim-lijepa je ona i ne čuh zvuk onoga zvona što u smrt zove polako, a da sam čuo vječno bi plako. R uke mi pruža kao da pita: voliš li rijeku usred žita? I pružih ruku ruci što drhti i pružih ruku vapaju smrti. I tek tada spoznah pred kim stojim, pred onom koja živi u snovima mojim. Ispijena i blijeda provodi dane, a noći u dimu marihuane. H tio sam ljubavlju ispitati drogu, ali što je ona skrivila Bogu? Zvala je mjesec i zvijezde da joj sude, htjela je da voli i voljena bude. U zalud bijahu sve molbe moje, umriješe oči plave boje... Preklinjem dolazak toga dana i svega zla što kriva je marihuana... A na, djevojka plave kose kakvu tisuće djevojaka nose i koje će isto jednoga dana otići kao i Ana... N a njenom grobu zaplakah prvi i ispisah riječi kapima krvi: umrla je u snivaj dana, bila je lijepa, a zvala se Ana. A znala je da narkomani dugo ne žive, da se kratko svojim snovima dive.... Samo za moju bivšu ljubav |
Moje mišljenje je da se sve treba probati..... Umrijet ćemo bili zdravi ili bolesni, smrt ne pita. Probala sam možda malo previše -toga- iako sam se -izvukla- posljedice još osjećam. Bojim se vratiti u rodno mjesto, imam feeling da će upirati u mene prstom i šaputati: evo bivše ovisnice! Sve je počelo kada sam otišla u srednju školu u veći grad. Odmah sam upala u -sumnjivo- društvo. Markirala sam po cijele tjedne, vucarala se s -bandom- po gradu, opijala, probala različite vrste droge. Teško mi je pričat o tome. Mogu samo zahvalit nekim ljudima koji su mi pomogli da se spasim. Najveću ulogu su, naravno, imali moji roditelji. Preselili smo se u drugo mjesto, točnije na selo. Seoski život.... ogromna promjena za mene. Dugo mi je trebalo da se priviknem. Našla sam neke nove frendove. Ponosna sam što sam se uspjela izvući, mnogima to nije uspjelo. Ne znam ni sama zašto ovo pišem |
Kad sunce izađe ležat ću negdje u travi kraj rijeke i moje će usne biti plave i hladne, a tijelo mokro i bijelo. Umrijet ću jedne noći prije nego što slavuj propjeva, prije nego što rosa zablista, prije nego što cvijeće prolista... Ležat ću negdje u travi kraj rijeke mrtva, otvorenih očiju, a haljina mog srca bit će tkana od suza i boli. Kad zora svane rijeka će me odnijeti daleko, slavuj će mi pjevati posljednju pjesmu, a sunce će mi obasjati lice. Duša će mi odlutati da te potraži, da ti šapne da tvoju ljubav odniješe rijeke čiste, da ti šapne da mi sada kiše umivaju lice, da ti šapne da me srce više ne boli, da ti šapne da samo tebe voli... |
Ti si zora moga jutra, toplo sunce moga dana. Ti si moj danas-sutra, moja sreća i nadanja. Horizont si moje sreće, mjesto gdje se sunce rađa, plavo nebo što se kreće, nježni muškarac sa usana... |
Ljudi moji, totalno sam poludjela!!! Luda sam za jednim prekrasnim dečkom, obožavam ga!!!! Ne mogu vjerovati da sam konačno našla nekog po svojoj mjeri... Nekog koji je pun nježnosti, osjećajan, zanimljiv.... Nadam se da će naša veza potrajati dugo dugo dugo........zauvjek! Osjećam se tako živom, poletnom, mogla bih vrištati cijeli dan od sreće!!! Pusa svima... |
Još uvijek se sjećam kao da je bilo danas, znam bila sam nevina, neiskusna i mlada. Mislila sam da je ljubav poljubac u čelo, ni slutila nisam da tu sudjeluje i tijelo. Bila je to noć romantike, kao iz priče, sve dok nismo krenuli u šetnju noću jer je on navodno mislio da je to hoću. Samnom je bilo sve u redu dok me nije prislonio na neku gredu. Tada počne da me strastveno ljubi, od čuda mi utrnuli zubi. A šta on to sada radi??? Mislim da nešto iz gaća vadi! Ruka mu ispod moje majice hara, a njegov jezik me stvarno umara! Tada mi uhvati ruku i spusti svoje gače, a ja se pitam: šta će?? Mislila sam da mu je to neki vic jer mu je bio otvoren šlic. Htjela sam mu reći da ga zatvori, ali me on tada na zemlju obori. Onda mi otkopča hlače i ruku gurne u gače. Onda osjetim pod prstima nešto tvrdo, kakvo li je to čudo?? Držim ga u ruci poput medalje, a on raste i dalje. Tada me je skinuo i ONU stvar u mene ugurao. Osjetim kao da me nožem reže, a on kaže: prvi put je najteže! Počne da gura sve jače, a meni se od bola plače. Tada mi kaže da je ušao: pazit ću, ne boj se dušo! Ljubi mi tada cijelo tijelo, a iz one -stvari- počne da curi nešto bijelo. Nakon toga ga maramicom obriše i kaže: gotovo je, nema više! Vratili smo se i on je ispio votku na ex, a ja sam tek tada shvatila da je to bio samo sex... Ovo nije moj događaj, nije ni istinito. Slučajno sam naletjela na to, a pošto nisam imala nikakvu inspiraciju poslužilo je... |
Eto, zakoračili smo u 2006................................... Voljela bih da svima bude bolja i uspješnija, da svijet krene ka boljemu. Da, čujem, kako ste se proveli na dočeku??? Moram priznat da je meni bilo super!!! Društvo je bilo odlično, rulje kao u priči.... A i upoznala sam jednog super dečka s kojim se danas idem naći na kavi....I sad sam sva sretna i sve to.... I nadam se da bu ok i bla bla bla Pusa svima |
Zamislite ovu situaciju: idete kod doktora i on vam veli da vam je ostalo još 10 dana života... Kako bi proveli te dane??? Kaj bi napravili??? Moj top 10: 1. isti dan napravila feštu stoljeća 2. našla svojim kućnim ljubimcima dobre udomitelje ( moji ih baš ne obožavaju ) 3. priznala naj frendici da je ovo moj blog 4. pomirila se sa svima s kojima sam u svađi 5. kupila 2 šteke plavog waltera i dala frendu ( izgubila sam okladu i to sam mu dužna već mjesec dana) 6. pofarbala se u crnu - nema veze ako bi bilo katastrofalno 7. još jedna fešta 8. javila se matematiku i dobila 5 - sve se može kad se hoće... 9. napisala oporuku-nitko se nebi obogatil od mojeg nasljedstva, ali neću da komp, mob i ostale moje gluposti skupljaju prašinu 10. ostavila otisak šape u betonu da ipak iza mene ostane neki trag... I onda bi čekala..... crnog princa na crnom konju i s kosom u ruci ( razočarala bi se ako bi došel netko drugačiji ) NETKO, NEKI DUH PROGONIO NAS JE POSVUDA PO PUSTINJI ŽIVOTA I ZACIJELO ĆE NAS UHVATITI PRIJE NEGO ŠTO STIGNEMO U RAJ. NARAVNO, KAD DANAS MISLIM O TOME, ZNAM DA JE TO SAMO SMRT. SMRT ĆE NAS SUSTIĆI PRIJE RAJA. JEDINO ZA ČIM ČEZNEMO ZA ŽIVOTA, ŠTO NAS TJERA DA UZDIŠEMO I STENJEMO I TRPIMO SVE MOGUĆE SLATKE MUČNINE, USPOMENA JE NA NEKO IZGUBLJENO BLAŽENSTVO KOJE SMO VJEROJATNO DOŽIVJELI U MAJČINOJ UTROBI I KOJE SE MOŽE PONOVITI SAMO U SMRTI... Ovo sam nekad davno izvadila iz jedne knjige ( ne sjećam se više koje ) i učinilo mi se nekako zanimljivim... ne znam kak se bude vama BTW- ako netko ima za preporučit neku dobru knjigu za čitanje.... ŽELIM VAM PUNO ZDRAVLJA, SREĆE, USPJEHA I LJUBAVI U 2006. GODINI, DA JU DOBRO PROSLAVITE I BLA BLA BLA...... SVE NAJBOLJE SVIMA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! |
< | siječanj, 2006 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv